Životopis u 8 slika

Djetinjstvo

slika: proslava mog 8. rođendana.

U Gornje Vrapče moja obitelj doseljava 1974. godine i cijelo vrijeme živimo na istoj adresi. Tu sam pohađao osnovnu školu, ministrirao u crkvi, bezbrižno se igrao s prijateljima i proživio sretno djetinjstvo u krugu zdrave obitelji (tata, mama, brat i sestra) te ljudi koji nas okružuju.

Srednja škola

slika: nezaboravljena ekipa iz srednje škole

Završio sam srednju školu za konobara u Frankopanskoj ulici. U toj sam struci radio 3 godine, između ostaloga u restoranu Bela u Tkalčićevoj ulici, koji je do izbijanja Domovinskog rata bio najugledniji zagrebački restoran. Rad u struci mi je pomogao u razvijanju psihologije rada s ljudima.

Domovinski rat

slika: brat i ja u Domovinskom ratu

Izbijanje rata 1991. godine i tužne slike o svakodnevnici koja je zadesila naše stanovništvo, navelo me da se kao dragovoljac uključim u aktivnu obranu i povijesno stvaranje Republike Hrvatske. U Domovinskom ratu sam kao pripadnik HOS-a proveo 9 mjeseci. Ponosan sam na to razdoblje i na ljude koje sam tada upoznao (npr. legendarni zapovijednik Vukovara , Mile Dedaković Jastreb) i s kojima sam služio Domovini, a kojih je nažalost svakim danom sve manje.

Fakultet sam upisao s 25 godina starosti. Razlog zašto sam tako kasno odlučio studirati leži u činjenici da sam kao dijete od 6 godina nesretnim slučajem izgubio vid na lijevom oku.

Doktori su savjetovali da ne idem u veće školovanje da ne opteretim vid na drugom oku, no želja za sticanjem novih znanja i želja da ispunim san svojih roditelja da barem netko od djece završi fakultet odvela me u akademske vode i u redovnom roku (4 godine i 2 mjeseca) sam postao profesor geografije.

Odlazak na fakultet

slika: promocija po završetku fakulteta

Zapošljavanje u školi

slika: u školi nikada nije dosadno

Mjesec i pol dana po završetku fakulteta, točnije 1. veljače 2000. godine, dobio sam posao u OŠ Dragutina Domjanića u Gajnicama, gdje i dan danas radim. Radim u jednom zdravom kolektivu s divnim ljudima, volim posao koji radim, a reakcije učenika i roditelja potvrđuju mi da svoj posao radim savjesno i kvalitetno o čemu između ostaloga svjedoči i plasman moga učenika na 2. mjesto na prošlogodišnjem državnom natjecanju iz geografije.

Magistarski studij

slika: promocija po završetku magisterija

Završetak fakulteta i zapošljavanje u školi nije označilo kraj mojih obrazovnih ambicija.

Mjesec dana nakon početka rada u školi upisao sam magistarski studij na Fakultetu političkih znanosti, smjer Međunarodni politički odnosi. Tijekom akademskog obrazovanja, žarište moga interesa bila je EU te sam magistrirao na temu "Sankcije EU protiv Austrije", a 2002. godine sam objavio knjigu "Europska unija, danas i sutra" koja je, između ostalog, postala izvor literarure na Fakultetu političkih znanosti.

Zla kob

slika: nećak i ja nosimo križeve na sprovodu naših najmilijih

Osim navedenih lijepih trenutaka u životu, dogodili su se i neki tužni trenuci koji su ostavili dubok pečat u mojoj duši. Kao dijete sam izgubio vid na lijevom oku, izgubio sam puno prijatelja koji su dali život za slobodnu Hrvatsku, preminuo mi je voljeni otac 19. 12. 2011. godine, a zla kob me posebno pogodila 21. 06. 2012. godine kada su u prometnoj nesreći život izgubili voljena majka i voljeni brat. Boli i rane na srcu prouzrokovane tim događajima su velike, no upravo me lijepa sjećanja i divni trenuci zajedničkog života čine ponosnim i daju mi snage i tjeraju me naprijed u želji da njima u čast napravim što više od svoga života.

Sport

slika: nastup na humanitarnom turniru 1998.

Bavljenje sportom oduvijek je imalo važnu ulogu u mome životu jer sport pomaže u razvoju samodiscipline i rasterećenju od umnih napora.

Trenirao sam različite sportove, ali najduže nogomet

(u NK Vrapče) i tae - kwon - do (Sokol Susedgrad). Zadnjih godina redovito idem u teretanu, planinarim i bavim se brzim hodanjem.

Trenutno se pripremam za 480 km dugo zavjetno pješačenje u sklopu hodočašća u Međugorje koje planiram za kraj lipnja ove godine.